Od Ruda do Lepoglave i Velike Gorice u dva dana

Nova sezona započela je nešto intenzivnijim probama kojima smo se pripremali za županijsku smotru folklora u Velikoj Gorici. No kako bi ugrijali noge za smotru tako smo dan ranije, odnosno 23. rujna, krenuli autobusom na nastup u Lepoglavi na „Danima čipke“. Kako preko ljeta nismo bili na nastupima atmosfera je već ispred autobusa bila na vrhuncu. Do Lepoglave se pjevalo, plesalo i sviralo, no uplitale su se i pletenice za nastup te se dodavao zadnji dodir rumenila na obraze. Put nije bio predug te smo se odmah po dolasku uputili u prostorije za presvlačenje u kojima se nastavlja pjesma i razgovor nakon kojih slijedi upjevavanje. Već smo mislili da neće biti nikakvog izazova na nastupu te da će sve proteći kako je trebalo, no naravno da tome nije tako bilo. Neki su zaboravili dokoljenke, neki čitavu nošnju…no sve se to sredilo na vrijeme i trčećim korakom stigli smo do pozornice gdje je uslijedila zadnja provjera izgleda nošnji. Najavom KUD-a „Oštrc“ dolazimo na pozornicu, uključujemo osmijeh i nastup može početi. Prva koreografija bili su „Alpski plesovi“ koji su bili prikladni obzirom na Oktoberfest koji je u tijeku. Bili smo veseli i nitko nije ništa krivo otplesao, što nije običaj. Nakon prve koreografije slijedilo je presvlačenje za vrijeme kojeg se na pozornici odvijala modna revija odjevnih predmeta od čipke. „Samoborski plesovi“ bili su druga koreografija koju smo izvodili te je također prošla više no odlično, nikome nije ispao kraluš, svi škrlaci su ostali na glavama i tamburaši su svirali kao nikada do sad. Po završetku nastupa prošetali smo uz štandove koji su se nalazili u šatoru, bilo je svakakvih zanimljivih predmeta od čipke, drva i vune, te raznih gastronomskih ponuda. Slijedi presvlačenje i slaganje nošnji za vrijeme kojeg se komentira nastup, tko je kome stao na nogu, kome je puknuo glas, koga bole obrazi od smijanja i svakakve ostale dogodovštine. Stol sa serviranom zakuskom za vrijedne izvođače već nas je čekao pa smo sjeli za stol, održali kratak govor pohvale za nastup te iznijeli nekoliko informacija za sutradan. Predsjednik zajednice Nijemaca pozdravio nas je te nam zahvalio za nastup. Kad smo se fino najeli i popili krenuli smo put Ruda gdje se nastavila fešta skroz do odredišta, a neki su nastavili skroz do jutra.

            Na dan smotre, 24. rujna, sastali smo se u 10 sati kako bi još jednom obukli nošnje te provjerili treba li što na njima popravljati, ispeglati ili dodati. Kod kuće je svatko pripremio svoju nošnju, izglancao cipele i popio topli čaj za dobar glas. Krenuli smo prema Velikoj Gorici u nešto mirnijem izdanju jer je umor ipak učinio svoje. Po dolasku smo odložili stvari te otišli napraviti probu na pozornici kako bi se znali orijentirati te kako bi osjetili pozornicu. Imali smo nešto slobodnog vremena te smo se uputili do obližnjeg kafića na kavu, kakao, pivo i tome slične napitke. Sat vremena prije nastupa počeli smo s oblačenjem, trebalo je dobro učvrstiti sve dijelove nošnje kako ništa ne bi ispalo tokom plesa. Slijedi provjera izgleda nošnji te završni dodaci i nezaobilazno upjevavanje. Spuštamo se prema pozornici uz tremu i lagano klecanje koljena, no ohrabrujući motivacijski govor bio je upravo ono što je plesačima i sviračima bilo potrebno. Izlazimo na pozornicu s plesovima Like, reflektori svijetle ravno u oči, žiri sjedi ispred nas, no mi puni samopouzdanja, želje, volje i ljubavi krećemo u kolo i ostavljamo srce na pozornici. Izašavši s pozornice ne skidamo osmjeh s lica, sve je prošlo savršeno, presretni smo i jurimo prema prostoriji za presvlačenje kako bi se pripremili za drugu koreografiju. Za vrijeme presvlačenja traje komentiranje nastupa te međusobno pomaganje pri oblačenju. Smijeh nije prestajao oriti prostorijom, raspoloženje je bilo na vrhuncu. Presvukli smo se iz ličkih u međimurske nošnje te bili spremni za koreografiju iz Međimurja „Ribica mi plava“. Ovaj put se već nekako lakše spustiti prema pozornici jer znamo što nas čeka iza zastora. Izlazimo s pjesmom koja obzirom na broj djevojaka u ansamblu zvuči veoma moćno. Uz energične pokrete, smijeh i dobru zabavu dolazimo do kraja koreografije i naklona te izlaska s pozornice. Nismo mogli skinuti osmjeh s lica, toliko smo bili ponosni na sebe. U prostoriji vlada opće veselje, svi smo ponosni i sretni što smo dali sve od sebe te čekamo komentare s okruglog stola. Na okruglom stolu komentirali su ono negativno i ono pozitivno, u negativnim komentarima nisam pronašla nikog od nas već samo u onim pozitivnim te je takav bio i osvrt koji je stigao nekoliko dana kasnije. Mi nismo na smotru došli pobijediti već se zabaviti, pokazati ljubav prema folkloru i kulturnoj baštini te pokazati naše nošnje i držanje. Na putu prema Rudama većina nas je zaspala jer je ipak iza nas bio jedan naporan ali produktivan vikend.

 

Franka Štengl

Link sa videom nastupa

https://www.youtube.com/watch?v=QgZUPepDfs0

https://www.youtube.com/watch?v=rcxPftxwcIQ

Download
10.10.2017